Unaprijed, prije ili početkom trudnoće, nije moguće reći koja će trudnoća proteći normalno, a koja neće. Možemo procijeniti samo rizik, koji je uvijek veći kod žena s nekom bolešću ili oštećenjem, ili kod onih koje su ranije imale problema tijekom trudnoća...Dodatno, same trudnice obično ili ne osjećaju simptome koji bi trebali pokazati problem ili ih osjete kada je daleko prekasno. Dakle, one neće zbog tegoba tražiti pomoć.... Zato se trudnoća mora voditi tako da se , u planiranim razmacima, prilikom pregleda, procjenjuje je li sve u redu ili postoje znakovi koji najavljuju moguću komplikaciju. Razdoblje je obično 3 tjedna, jer se pokazalo da je to poželjni razmak tijekom kojeg se obično javljaju i mogu prepoznati, suptilni znakovi, simptomi koji najavljuju npr. pobačaj, prijevremeni porod, preeklampsiju i sl. Inače, da je trudnoća protekla uredno i da je "sve bilo u redu" smijemo reći tek kad se rodi zdravo dijete, odnosno, vjerojatno je to još puno točnije, kad se to dijete upiše u skolu i onda tu skolu normalno prati i uspješno završava. Suptilna, naime, oštećenja, posebice neurološka, neće se ispoljiti na porodu, niti u ranoj dječjoj dobi, već tek puno kasnije. Danas čak znamo da neke kronične bolesti, npr. visoki tlak, neki malignomi, bolesti bubrega itd. "vuku" porijeklo iz našeg života u majčinom tijelu. Voditi dakle, trudnoću tako da se na vrijeme opaze potencijalne nepravilnosti i tako da se te nepravilnosti ublaže što je više moguće, vrlo je odgovaran posao. I za to valja imati puno znanja i veliko iskustvo. Ovo pišem zato, jer vidim, da žene nerijetko ne shvaćaju da je trudnoću potrebno pažaljivo voditi kako bi ona na kraju završila normalno. I da se trudnice ne naručuju na preglede zato jer to nama "paše" ili da bismo dodatno zaradjivali....