Prof. dr. sc. S. Škrablin - GinOps - Poliklinika za ginekologiju, porodništvo i bolesti dojke

Dijagnoza menopauze – posljednje menstruacije – postavlja se retrogradno, nakon što žena nije imala menstruaciju 12 mjeseci, a za to nema drugih razloga. Menopauza se obično javlja oko 50. godine života, no nije rijetkost da žene imaju redovite mjesečnice i nakon 55. godine života. Ako menopauza nastupi prije 40. godine, govorimo o prijevremenoj menopauzi. Tijekom postupnog slabljenja funkcije jajnika, čak nekoliko godina prije menopauze, žena može doživjeti brojne tegobe: navale vrućine, promjene raspoloženja, poremećaje spavanja, probleme u seksualnoj funkciji, zaboravljivost, poteškoće s koncentracijom, neredovita krvarenja i promjene u funkciji drugih endokrinih žlijezda. Sve ove tegobe rezultat su promjena u količini i omjeru hormona koje jajnik luči, što može uzrokovati ozbiljne probleme koje žena osjeća. Osim što ove tegobe narušavaju kvalitetu života, neke od njih, posebice promjene na kostima ili patološko zadebljanje sluznice maternice, mogu uzrokovati ozbiljne probleme, i neposredno i kasnije u životu.

Premda sve žene doživljavaju iste ili slične hormonalne promjene, odgovor ciljnih organa na njih varira. Oko 80% žena osjeća neugodu, no samo 30% žena doživljava smetnje dovoljno izražene da se obrate liječniku. Ipak, čak i ako nema ozbiljnih subjektivnih tegoba, krhkost kostiju, povišen kardiovaskularni rizik i promjene na sluznici maternice (posebice hiperplazije koje danas smatramo prekanceroznima) razlog su za ozbiljan nadzor svake žene u godinama oko menopauze.

Postupci kod najčešćih tegoba premenopauze i menopauze – valovi vrućine

Cilj je ublažiti ili čak sasvim ukloniti simptome koje žene osjećaju u perimenopauzi, poput valova vrućine, depresije, promjena raspoloženja i poremećaja spavanja. Također je važno razmotriti osteoporozu i promjene u funkciji urogenitalnog sustava, poput urogenitalne atrofije.

Napadaji vrućine

Napadaji vrućine mogu biti uzrokovani i ozbiljnim bolestima, stoga je prije planiranja liječenja važno obaviti razgovor s pacijenticom i ginekološki pregled, kako bi se isključile druge dijagnoze. Kod blagih simptoma, često je dovoljno promijeniti način života: smanjiti temperaturu okoline, nositi laganiju odjeću, izbjegavati začinjenu hranu ili alkohol. Valovi vrućine najvjerojatnije nastaju zbog promjena u termoregulaciji na razini hipotalamusa, jer tijelo aktivira mehanizme hlađenja uz manje promjene tjelesne temperature. U tim slučajevima, liječenje lijekovima obično nije potrebno.

Kod žena s ozbiljnijim simptomima, koje ometaju svakodnevne aktivnosti, moguće je olakšanje postići lijekovima. Učinkovitost ovih lijekova može biti teško pravilno procijeniti jer se kod gotovo 50% pacijentica jednako povoljan učinak postiže i placebo lijekom. Žene s teškim napadajima vrućine, problemima sa spavanjem i raspoloženjem obično osjećaju značajno poboljšanje uz nadoknadu estrogenima. U žena koje smiju primati hormone, a imaju maternicu, estrogeni se moraju kombinirati s gestagenima kako bi se spriječilo pretjerano zadebljanje endometrija. Žene koje nemaju maternicu smiju primati estrogene samostalno.

Na tržištu postoje brojni pripravci koji sadrže estradiol 17 beta i didrogesteron, u različitim kombinacijama i dozama prilagođenim razdoblju menopauze. Kod mlađih žena u ranoj perimenopauzi daju se pripravci s većom količinom hormona, a kasnije s manjim. Dobra kombinacija je i maternični uložak koji otpušta gestagene uz preparate čistog estrogena. Dostupni su i preparati u obliku kreme, koji također imaju svoje prednosti.

Novi lijekovi koji kombiniraju čisti estrogen s modulatorima estrogenih receptora već postoje u svijetu, no još nisu dostupni na domaćem tržištu. Prednost im je što ne sadrže gestagene, pa nemaju nepovoljan učinak na dojku, dok su vrlo učinkoviti u suzbijanju simptoma i sprječavanju promjena na kostima. Sve više žena traži i uspješno koristi bioidentične hormone, čija je kemijska struktura identična prirodnim hormonima, bez sintetičkih dodataka.

Za žene koje ne smiju uzimati hormone zbog rizika (npr. one koje su liječene zbog raka dojke, tromboze, moždanog udara ili srčanog udara), dostupni su lijekovi koji nisu hormoni, poput određenih antidepresiva i antiepileptika. Svi lijekovi koji se koriste za ublažavanje perimenopauzalnih simptoma obično su potrebni godinu do dvije, nakon čega se simptomi obično povuku.

Ako nijedan način liječenja nije dovoljno učinkovit, mogu se pokušati alternativne metode poput visokih doza progesterona, tibolona ili noretindrona, no potrebna je posebna opreznost zbog mogućih nuspojava. Mogu se koristiti i moderne tehnike psihoterapije, savjetovanja, hipnoze, relaksacije i metode upravljanja stresom.

Neke biljke koje sadrže tvari s estrogenim djelovanjem, poput izoflavona i fitoestrogena, također se koriste, no njihov učinak nije potpuno istražen. Fizička aktivnost, gubitak tjelesne težine te korištenje homeopatskih lijekova i akupunkture mogu također pružiti olakšanje.