Mumyo možete kuptiti u centru Zagreba u Staroj Vlaškoj 7, Zagreb.

Hrvatsko tržište sigurno ne poznaje dovoljno ovaj sjajni prirodni pripravak koji se već stoljećima koristi na Istoku.
Koliko je dugo prisutan, potvrđuje i stari spis indijske medicine koji je sastavio dvorski liječnik Čaraka prije više od 3000 godina. Među 100 000 ljekovitih sredstava važno mjesto zauzeo je razarač bolesti - mumijo. Čaraka zaključuje „Teško da postoji makar i jedna izlječiva bolest koja se ne može ublažiti ili izliječiti uz pomoć mumija.“
Postoji mišljenje da je ime mumijo stigao u Rusiju već tijekom 18. stoljeća preko trgovaca koji su posjećivali gradove u srednjoj Aziji. Druga varijanta je da su ga donijeli Romi koji su stizali iz tih područja.

Ispitivanja kemijskog sastava, koja su proveli indijski i ruski znanstvenici polovinom 20. stoljeća, razjasnila su da je mumijo u osnovi organskog podrijetla jer sve vrste bez obzira na to gdje nastale sadrže organski ugljik. Za nastanak mumija važni su sljedeći uvjeti:
a) geomorfološki - umjereno stjenovit reljef, uglavnom iznad 1500 m nadmorske visine. Mumijo se uglavnom nalazi na južnim padinama planina, u pukotinama, udubljenjima, pećinama
b) klimatski - predjele u kojima se mumijo nalazi odlikuju izrazite klimatske promjene, ljeti je klima suha i umjereno topla, zima vrlo oštra, temperatura je u rasponu od -30 do +30°C. Sunčevo zračenje je povećano, ali naslage sirovog mumija nisu izložene njegovu izravnom utjecaju. Vjetrovi su jaki, no stijene, pećine i udubljenja štite nalazišta i od njih
c) geološki - stijene pogodne za nastanak šupljina i zaklona. Obično je riječ o granitu i krečnjaku, katkada i dolomitu, pješčaniku, škriljcu
d) biološki - prisutnost biljnih i životinjskih vrsta. Pokraj nalazišta posebno je zapažena koncentracija ljekovitih biljaka.

Mumijo je rezultat interakcije mikroorganizama, biljnih i životinjskih ostataka i odgovarajućih geografskih i klimatskih uvjeta.
Vjekovima su ljudi pokušavali stvoriti umjetni mumijo, no nemoguće je kopirati ono što je stvorila priroda u tako savršenom spoju brojnih aktivnih komponenti.
Nalazišta mumija su uglavnom u predjelima Himalaja, odnosno u dijelovima Indije, Nepala, Butana, Tadžikistana, Tibeta i drugih regija sjeverozapadne Kine, Afganistana, Butana, Pakistana, Burme i Kirgistana. Kad je riječ o eksploataciji nalazišta, najveći im je problem prići. Rezerve mumija su ograničene. Na jednom se mjestu obično nalazi između dvjesto kilograma i jedne i pol tone „gorskog balzama“. Ipak glavni razlog što zaliha mumija još ima jest taj što se upotrebljava u malim dozama. Obično je od deset do petnaest grama dovoljno za jednu kuru liječenja, a od 30 do 40 grama za cijeli ciklus. U prirodi se nalazi sirovi mumijo iz kojeg se izdvaja biološki aktivan koncentrat. Uobičajene su četiri vrste ljekovite smole: od zlatne do crvenkastozlatne boje, od srebrne do bijelosive, od bakrene i crne do tamnosmeđe. Posljednja se vrsta tradicionalno smatra najkvalitetnijom iako ispitivanja pokazuju da su sve vrste sličnog djelovanja.
Okus mumija je blago gorak, a miris specifično aromatičan. Mumijo je smolast, rastezljiv i na sobnoj temperaturi ljepljiv iako može biti i u obliku suhog ekstrakta.

Kemijski sastav mumija
Sadrži od 60 do 70 aktivnih supstancija organskog i neorganskog podrijetla, što ga čine najsloženijim prirodnim ljekovitim sredstvom. Ovisno o vrsti, organski dio čini 48 - 56% sastava mumija, mineralni od 35 do 44%, a voda od 8 do 10%. Organski dio dijeli se na humusnu i nehumusnu komponentu. U sastav mumija ulaze mikroelementi, makroelementi, proteini, aminokiseline, masne kiseline, prirodni steroidi, vitamini, steroli, kumarini, eterična ulja, neutralne i kisele smole, vosak, benzoati, hipurna kiselina, terpeni, saponini, alkaloidi, fosfolipidi, elaginska kiselina, humična i fluvična kiselina… Na specifičnost pojedinih vrsta mumija utječe mjesna vegetacija, fauna pa i osobitost stijena u kojima se nalazi. Ipak, sve vrste mineralne smole sadrže osnovni paket koji osigurava njihovo djelovanje. Mumijo različitog podrijetla jedino se razlikuje u pogledu količine zastupljenosti elemenata. Različite vrste mumija imaju još i svoje specifične sastojke iako im je djelovanje na kraju vrlo slično.
Glavni aktivni elementi mumija su:
- fuluvična i humična kiselina
- kumarini
- minerali
- hipurična kiselina
- aminokiseline.


Djelovanje mumija:

mumijo sadrži gotovo sve minerale potrebne organizmu u ionskom obliku.
fulvična kiselina prenosi minerale i druge tvari do stanica gdje uspostavlja, a potom i održava potreban električni potencijal
normaliziran električni potencijal stanica i sprečava njihovu degradaciju i preranu smrt
fulvična kiselina vezuje i odstranjuje otrove, otrovne produkte metabolizma i radioaktivne tvari
sve spomenuto odražava se na kiselo-baznu ravnotežu, dobro funkcioniranje svih sfera metabolizma, odnosno na pravilan odnos katabolizma i anabolizma i na veću iskorištenost kisika
aktivne komponente su u idealnoj ravnoteži: u svakoj fazi revitalizacije sinkronizirano djeluju s više strana kako bi se omogućio maksimalan učinak.

Takva dubinska regulacija na staničnoj razini pridonosi uspostavljanju normalne funkcije oboljelog organizma, odnosno djeluje i preventivno tako da održava zdravo stanje.


Treba naglasiti da uzimanje mumija skraćuje vrijeme liječenja i vraćanja pune sposobnosti oboljelih dijelova tijela. Do punog izražaja dolaze antiseptička, antibakterijska, antiflogistička i druga svojstva mumija.
Klinička ispitivanja, pokusne studije i stoljetna praksa pokazuju da mumijo potiče zarastanje vezivnog tkiva, jača imunitet, regulira metabolizam i probavu, makrofargnu zaštitnu reakciju, poboljšava i stabilizira cirkulaciju. Povoljno djeluje na metabolizam srčanog mišića. Kod infarkta miokarda normalizira sadržaj bakra i željeza u srcu, regulira krvni tlak, pojačava funkciju mozga. Mumijo je iznimno sredstvo za liječenje opeklina, vrlo je korisno kod tromboflebitisa, prijeloma i drugih ozljeda kostiju, kroničnih i akutnih radikulitisa (upala korijena kralježničnog živca).
Jak je antioksidans, djeluje laksativno, pomaže kod kronične bolesti srednjeg uha, paradentoze, čira na želucu, hemoroida, psorijaze i neurodermitisa. Daje dobre rezultate kod liječenja muške i ženske neplodnosti, normalizira menstrualni ciklus. Djeluje kao profilaktičko sredstvo, okrepljuje organizam i obnavlja energiju, smanjuje osjećaj umora, pojačava izdržljivost i podiže opću otpornost organizma.
Mumijo nije čudotvorna tvar koja preko noći liječi sve. Riječ je o jedinstvenom prirodnom sredstvu koje cjelovito djeluje na organizam kako bi se postupno otklonili dubinski poremećaji, a koji se očituju preko brojnih simptoma koje osjećamo.
Mumijo je siguran pripravak za upotrebu. Pri njegovoj upotrebi jedino trebaju pripaziti one osobe koje uzimaju antikoagulanse (sredstva za sprečavanje zgrušavanja krvi).
Mumijo se obično pije dva puta na dan prije jela ili dva sata nakon jela. Uobičajena doza je od 0,4 - 0,6 g na dan. Preporučuje se uzimati ga u rastvorenom obliku (u 1dl vode ostavi se petnaestak minuta, a zatim se doda žličica meda). Ako se mumijo daje djeci, doza se mora prilagoditi starosti djeteta.
Kura obično traje od 25 do 30 dana, a potom slijedi stanka od 10 do 15 dana. Ciklusi se ponavljaju po potrebi.

Primjena:

Bronhalna astma
Piti prije doručka i uvečer prije spavanja od 25 do 28 dana od 0,2 do 0,3 g mumija u odnosu 1:20 s mlijekom. Ovisno o stanju, broj kura je od 1 - 4 uz stanke do po 10 dana.

Gastritis
Piti po 0,1 g mumija 3 puta na dan. U slučaju povećanog izlučivanja želučanog soka pripravak uzimati 1,5 sat prije jela, u slučaju smanjenog izlučivanja 30 minuta prije jela, a kod normalnog izlučivanja od 45 do 50 minuta prije obroka. Kura traje od 16 do 20 dana. Uglavnom se već poslije prve kure uspostavi normalna funkcija želuca. No kuru je katkad potrebno ponoviti poslije 10 dana.

Glaukom
Piti tijekom 10 dana od 2 do 3 puta na dan 30 minuta prije jela od 0,2 do 0,3 g mumija. Potrebno je provesti 4 - 5 kura uz stanke od 5 dana. Preporučljivo je uza svaku dozu popiti po čašu soka od cikle.

Mučnina, podrigivanje, povraćanje
Piti dva puta na dan na prazan želudac i prije spavanja od 0,2 do 0,3 g mumija rastvorenog u jušnoj žlici mlijeka, čaja ili vode. Kura traje od 24 do 26 dana.

Zadah iz usta
Ispirati tijekom 21 dana 2-3% rastvorom mumija usnu šupljinu odmah nakon buđenja i u drugoj polovini dana. Po 0,2 g piti ujutro i navečer.

Jačanje životne energije
Pomiješati 0,2 g mumija sa 0,1 l šipkova čaja, 0,1 l soka od grožđa, 0,11 soka od šljiva i 1 - 2 žlice meda. Mješavinu piti tijekom 30 dana ujutro prije doručka i navečer. Po potrebi ponoviti kuru nakon stanke od 30 dana, a poslije nekoliko puta godišnje.

Karijes i zubobolja
Ostaviti na sobnoj temperaturi od 0,1 do 0,3 g mumija da omekša, a potom ga prstom nanijeti na bolno mjesto.

Klimakterij
Piti dva puta na dan po 0,2 g mumija tijekom 30 dana. Već do kraja prvog tjedna znatno se ublažuju mnogi karakteristični simptomi. Povremeno ponavljati terapiju.

Glavobolja, migrena, vrtoglavica
Piti tijekom 25 dana prije doručka i neposredno prije spavanja od 0,2 do 0,3 g mumija pomiješanog u odnosu 1:20 s mlijekom ili medom. Kod kroničnih slučajeva ponoviti terapiju poslije 10 dana, a poslije po potrebi, ali uz veći razmak (barem 30 dana).

Osteoporoza
Piti od 0,2 do 0,3 g mumija ujutro i uvečer tijekom 21 dan. Poslije stanke od 10 dana ponoviti tretman, a zatim stanku između tretmana povećati na 21 - 30 dana.

I na kraju završimo s lijepom izrekom:
„Mumijo izoštrava svijest, jača želudac i olakšava disanje; to je najsavršeniji lijek.“
Avicena