ČIČAK

Arctium lappa L. (=A. majus Bernh.), Asteraceae


Generacije odrasle na fejsbuku zaboravile su naše dječje igre gađanja plodovima čička - one zločeste kukice bile su prava noćna mora čupanja iz kose, pogotovo duge i kovrčave. Ne znajući, tako smo ih rasijavali baš kao i životinje na svojima dlakama. Čičak je oduvijek dugo pratio ljude. Škrobom bogati mladi korijen je zaboravljena delicija koju japanci zovu gobo, a vremenom je postao stari univerzalni lijek za sve bolesti kože. Svjež korijen koristio se kao oblog za "čireve" na koži, a njegov čaj su naši preci pili svaki put kada bi se na njihovoj koži desila crvenila i upale. Čičak je biljka lijepog tena koji dolazi s naporom - iskapanje korijena čička je naporan posao jer je korijen dubok i kao za napast zna se zavući ispod kamenja. No, tko je ikada vidio da je ljepota dolazila bez uloženog napora? Čičak nije čarobni štapić, ali jedan je od prvih odabira kod akni, masne kože, seboroičnog dermatitisa, rozacee... I dobar je čistač organizma, pojma koji je u modernoj medicini ismijavan. Danas ipak već i prosječna osoba nekako poistovjećuje čičak s čistačem kože. Otet zaboravu, opet nam služi kao i prije puno stoljeća. Svi koji žive u kontinentalnim krajevima ga sreću, pogledajte ga sada s pogledom poštivanja.



engl. burdock; fr. grande bardane, grateron; njem. Klettenwurzel, Klettendiestelwurzel, Kleberwurzel, Klissenwurzel, Haarwuchswurzel, Roβklettenwurz



Hrvatski sinonimi (FCD): veliki čičak (Hr), Domac, R., 1994, repun (Hr), 1847, repusina (Hr), 1847, ripujak (Hr), 1847, valjuga velika (Hr), 1847, čičak konjski (Hr), Šulek, B., 1879, divična (Hr), Šulek, B., 1879, divična divja (Hr), Šulek, B., 1879, hripanj (Hr), Šulek, B., 1879, lepušina (Hr), Šulek, B., 1879, lopuh (Hr), Šulek, B., 1879, lopuh gorki (Hr), Šulek, B., 1879, lopuh grki (Hr), Šulek, B., 1879, lopuh veliki (Hr), Šulek, B., 1879, oboda velika (Hr), Šulek, B., 1879, palušina (Hr), Šulek, B., 1879, repuh (Hr), Šulek, B., 1879, repušika (Hr), Šulek, B., 1879, ripalj (Hr), Šulek, B., 1879, ripanj veliki (Hr), Šulek, B., 1879, ripnjak (Hr), Šulek, B., 1879, ripuh veliki (Hr), Šulek, B., 1879, sikavica bela (Hr), Šulek, B., 1879, skripac (Hr), Šulek, B., 1879, skripačac (Hr), Šulek, B., 1879, svietnjak (Hr), Šulek, B., 1879, torica velika (Hr), Šulek, B., 1879, turica velja (Hr), Šulek, B., 1879, valjuga vela (Hr), Šulek, B., 1879 126, velišak (Hr), Šulek, B., 1879



Premda francuska farmakopeja definira drogu kao korijen vrste A. lappa, u praksi se sakuplja korijen i drugih vrsta (Wichtl/Anton):

Arctium minus Bernh. mali čičak, poljski čičak (en: lesser burdock, burweed; fr: petite bardane; njem: Kleine Klette)
Arctium tomentosum Mill. pustenasti čičak (en: downy burdock, woolly burdock; fr: bardane tomenteuse, bardane poilue; njem: Filz-Klette, Wollkopf-Klette)

Botanički opis

Čičak je dvogodišnja biljka visoka do 150 cm. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm dug. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivobijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice su združene u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurnoljubičasti cjevasti cvjetovi. Samonikao je u Europi, a unesen je u Aziju i Sjevernu Ameriku.
Oficinalni dijelovi biljke

Ljekovit je korijen biljke. U tradicionalnoj se medicini koristio i list, a temeljem novijih ispitivanja koristi se i ekstrakt sjemenki.
Kvaliteta

Kvaliteta korijena čička opisana je u francuskoj farmakopeji.

makroskopska i mikroskopska identifikacija
identifikacija plave fluorescencije poliena i poliina na 365 nm nakon ekstracije n-heksanom.
identifikacija inulina u etanolnom ekstraktu (60vol% etanol) pomoću klorovodične kiseline i rezorcinola.
odsustvo kontaminacije vrstom velebilje (Atropa belladonna) tankoslojnom kromatografijom uz hioscijamin kao poredbenu tvar.
manje od 2,0% stranih tvari
gubitak sušenjem: najviše 10,0% (1,00 g pulverizirane droge, sušenje 2 sata na 105 °C)

Kemijski sastav

U korijenu nalazimo oko 70% ugljikohidrata, od kojih 27-45% inulina te sluzi ksiloglukana i gorkih ksilana. Korijen sadrži i eterično ulje (0,06-0,18%) neobičnog sastava (fenil-acetaldehid, benzaldehid, 2-alkil-3-metoksipirazin i 2-metoksi-3-metilpirazin). Sadrži alifatske i cikličke poliene i poliine, preko 40 spojeva. Glavni su trideka-1,11-dien-3,5,7,9-tetrain, te sumporni spojevi poput arketične kiseline, arktinon, arktinal. Gorki okus daju gvajanolidi (dehidrokostuslakton i 11,13-dihidro-dehidrokostuslakton). Polifenola ima 1,9-3,65%, uglavnom klorogeninska i izo-klorogeninska kiselina. Sadrži i triterpene i sterole.

U plodovima nalaze se lignani tipa butirolaktona (arktigenin, arktiin). Oni se ne nalaze u korijenu.
Indikacije/djelovanje

ESCOP: ne navodi.

Komisija E: tradicionalna upotreba kod tegoba probavnog sustava, diuretik, reumatske tegobe, psorijaza, akne. Zbog manjka potvrde djelotvornosti, komisija E čičak navodi pod sekcijom "unapproved herbs".

Druge tradicionalne indikacije: akne, masna koža, seboroični dermatitis, psorijaza, urogenitalne infekcije izazvane Gram+ mikroorganizmima (rodovi Strepotococcus i Staphylococcus), oksalatna urolitijaza.
Tipovi ekstrakata

Dekokt, tinktura (1:5 30vol% etanol w/v), SIPF, EPS, suhi standardizirani ekstrakti (najčešće standardizirani na inulin).

Uljni macerat korijena čička u biljnom ulju suncokreta, masline i sličnih ulja koji se tradicionalno koriste kdo seoboričnog dermatitsa te ispadanja kose. Uporaba kod ispadanja kose seže iz teorija Signatura Rerum, prije svega zbog "dlakavosti" lista.
Tipovi ekstrakta i posologija

Dekokt: 2,5-5g droge, dekokt 10-15 minuta/300mL vode. Uzimaju se 2-3 doze u intervalu od pola sata prije obroka.

Tinktura (1:5 30vol% etanol w/v) 5mL 2x dnevno.

EPS i SIPF: 5mL u 1-1,5 dcl vode, u intervalu pola sata prije obroka, 2x dnevno.
Kontraindikacije

Bilijarna opstrukcija.
Vrijeme primjene

Nema ograničenja. Obično u kurama od mjesec dana.
Interakcije s lijekovima

Nepoznate.
Trudnoća i dojenje

Ne koristiti tijekom trudnoće i dojenja. Rizik je samo suspektan, ali je ovo upozorenje precizirano i u zakonima RH.
Nuspojave

Vrlo rijetke i uključuju uglavnom gastrointestinalne nuspojave. Vrlo rijetko mogu se javiti i alergijske reakcije na čičak.
Mehanizam djelovanja

Korijen

Čičak je biljka dermatologije i u tradicionalnoj medicini Europe i Azije koristila se ne samo kod akni, već i kod atopijskog dermatitisa, rozacee i seboroičnog dermatitisa. U odsustvu većih kliničkih studija ostaje nam veliko pitanje mogućeg mehanizma djelovanja. Sohn et al. ispitivali su učinak butanolnog ekstrakta korijena čička na degranulaciju bazofila i lučenje interleukina 4 i 5 koje se zbivaju tijekom alergijskih rekacija te kod atopijskog dermatitisa. Ekstrakt pokazuje dobar učinak premda nismo sigurni možemo li korelirati ovakve rezultate s in vivo učincima. U narodnoj medicini korijen čička koristio se i kao pomoć kod infekcija kože te zarastanja manjih ozljeda. Pomari et al. na molekularnoj razini dokazuju učinak na fibroblaste kože u pasa putem Wnt/β catenin puta.

Lin et al. objavljuju rezultate istraživanja hepatoprotektivnog učinka čička u štakora čija je jetra oštećena paracetamolom i tetraklormetanom. U ispitivanju su pokazali kako čičak povećava razinu zaštitne tvari glutationa u jetri, te smanjenje toksičnog malondialdehida. Ista grupa autora nekoliko godina kasnije objavljuju kako čičak štiti jetru od toksičnog oštećenja etanolom i tetraklormetanom, te normaliziraju razinu jetrenih enzima, trigliceride, glutation i smanjuju štetnu lipidnu peroksidaciju. Ti podaci nisu začuđujući jer se čičak stoljećima koristi kod bolesti jetre. U modelu kadmijem uzrokovanog oštećenja jetre ekstrakt korijena čička smanjuje ovo oštećenje (de Souza et al.)

U tradicionalnoj medicini čičak je bio korišten općenito za tegobe probavnog sustava. Kako je čičak bogat inulinom, Li et al. uspoređivali su prebiotički potencijal inulina iz čička u odnosu na inulin iz vodopije, te dugolančani inulin i frukto-oligosaharide (FOS). Zaključili su kako je prebiotički učinak čička jednako snažan kao i onaj od cikorije. Slične rezultate potvrđuju i Okazaki et al.: prah korijena čička, te korijen čička fermentiran plemenitom plijesni Aspergillus awamori povećavaju sadržaj Bifidobacterium bakterija u cekumu te povisuju razinu organskih kiselina uključujući i kratkolančane kiseline butirat i propionat koji imaju važnu ulogu u održavanju zdravlja epitela crijeva. Huang et al. ispitivali su usitenjeni (pulverizirani) korijen čička u DSS (dextrane sodium sulphate) modelu upalnih bolesti crijeva. Utvrdili su da je djelotvoran (histološki score, produkcija interleukina-6, tumor nekrozirajućeg faktora alfa). No, nismo sigurni da li je ovaka učinak baziran na prebiotičkom učinku ili direktnom protuupalnom djelovanju.

Dos Santos et al. in vivo dokazuju zaštitni učinak na želudac koji je potencijalno povezan sa smanjenjem kiselosti želuca. Slične rezultate objavljuju i da Silva et al. Čini se da osim korijena, i list potencijalno može biti potencijalno zanimljiv kod antiulcerogenog djelovanja. Ekstrakt lista čička obogaćen frakcijom koja sadrži onopordopikrin smanjuje ulkus u eksperimentalnih životinja smanjenjem sekrecije i smanjuju upalu crijeva u TNBS modelu kolitisa (de Almeida et al., de Almeida et al.).

Na temelju tradicionalne primjene čička kod urolitijaze u nekim zemljama, Grases et al. dokazuju povoljan efekt u štakorskim modelima urolitijaze.

Neobična studija djelovanja čička nam dolazi od kineskih znanstvenika. U kineskoj herbalistici korijen čička se katkad koristio kao afrodizijak. YianFeng et al. dokazlai su kako korijen čička utječe na povećan libido u štakora, premda slabije nego sildenafil. Ova studija ne čini zbog toga korijen čička lijekom za erektilnu disfunkciju, ali ostavlja otvoreno pitanje koji spojevi mogu potencijalno pokazati takav učinak.



Plod čička

Djelovanje na tumorske stanice in vitro opisali je više autora, uključujući Dombradi et al. i Hirose et al. U tim modelima, čičak smanjuje razvitak kemijski induciranih tumora jetre, gušterače i dojki. Morita et al. dokazuju smanjenje metaboličke aktivacije mutagenih tvari. S druge strane Zeng et al. nisu uspjeli dokazati inhibiciju razvitka karcinoma prostate u SV40 transgeničnim štakorima. Awale et al. pokazuju kako arktigenin smanjuje toleranciju tumorskih stanica na manjak nutritivnih tvari. (+)-7,8-didehidroaktigenin je također jedna od aktivnih protutumorskih tvari ispitanih na leukemijskim, HL-60 stanicama (Matsumoto et al.).

Lin et al. dokazali su protuupalni učinak ekstrakta čička u karagenan induciranom edemu šape u štakora, te anti-oksidativni učinak kada je karagenan bio injektiran zajedno s tetraklormetanom. Kako bi bjasnili navedeni protuupalni efekt, Cho et al. dokazuju kako jedna od aktivnih tvari, arktigenin, u in vitro modelu smanjuje aktivnost proupalnih transkripcijskih faktora AP-1 i NFκ-B inducirane lipopolisaharidom iz bakterija. Arctigenin smanjuje vezanje AP-1 faktora na DNA, a opažena inhibicija aktivnosti NFκ-B vjerojatno je posredovana inhibicijom prijenosa signala u stanicama koje aktiviraju NFκ-B. Autori ističu jedan od proteina zaduženih za prijenos signala, MAP kinaze kinaze (MKK1) kojeg arktigenin inhibira u vrlo niskoj koncentraciji (1 nM). U neto efektu, ovaj mehanizam smanjuje razinu iNOS (inducibilne sintaze dušikovog oksida koji učestvuje u upalnom procesu) te proupalnog tumor nekrozirajućeg faktora alfa (TNF-α). Akrtigenin in vitro također smanjuje ekspresiju interleukin-2 i interferon γ, te povećava senzitivnost tumorskih staničnih linija putem STAT 3 signalnog puta (Tsai et al., Yao et al.)

Zanimljivo, arktigenin, a ne arktiin, pokazuju smanjenje odgovora na toplinski šok (heat shock proteina, Ishihara et al.). Kako oni učestvuju u brojim biološkim funkcijama a ne samo u toplinskom šoku, još treba vidjeti puno značenje ovih podataka.
Kliničke studije

Čičak je tipična tradicionalna biljka gdje postoji veliki raskorak između korištenja i širine indikacija u odnosu na obim kliničkih istraživanja. Tradicionalna fitoterapija Istoka i Zapada snažno naglašava njegovo korištenje kod raznih dermatoloških bolesti, ali vrlo je malo kliničkih ispitivanja provedeno u tom pravcu. ESCOP za sada nema monografiju korijena čička. No, kako je divlja maćuhica dobila svoju monografiju, možda možemo uskoro očekivati i njegovu.
Kozmetička uporaba

I korijen i plod čička koristi se stoljećima u kozmetici. Zanimljivo, objavljena je i klinička studija ekstrakta čička u kojoj je dokazan slavni "anti age" učinak zbog povećanja sinteze prokolagena i hijaluronana (Knott et al.). To je i relativno recentni veliki hit u komercijalnoj kozmetici. U tradicionalnoj primjeni, dekokt korijena čička koriste se za ispiranje kože i vlasišta kod akni i seboroičnog dermatitisa, a tvrtka Gattefosse komercijalizirala je ekstrakt čička nazvan Cytobiol burdock koji se koristi kod masne kože i akni.
Osobna iskustvena praksa

Korijen čička je nezamjenjiv kao adjuvantna terapija akni i masne kože, seboroičnog dermatitisa, atopijskog dermatitisa te rozacee, pogotovo papulopustuloznog oblika rozacee. Može biti koristan i kod drugih bolesti poput lihena i raznih oblika psorijaze premda ne možemo od toga očekivati čuda.

Česta je pojava tranzijentnih pogoršanja simptoma, uz naknadni efekt poboljšanja. Čak i kod ljudi koji ga uzimaju preventivno, zna doći do pojava blažih akni, premda to nije apsolutno pravilo. I to ne valja brkati s alergijskim ili neželjenim reakcijama, premda treba imati na umu i takvu mogućnost.

Akne koje su etiološki posljedica hormonalnih disbalansa (PCOS) obično se tretiraju na drugačiji način. No, i tu je čičak koristan kao adjuvantna terapija.

Osim od svojih francuskih učitelja, nisam primijetio da se ozbiljnije spominje kod urogenitalnih infekcija izazvanih rodovima Streptococcus i Staphylococcus. A praksa i tradicionalna primjena potvrđuje opravdanost ove primjene barem kao adjuvantne terapije ali treba imati na umu da mu ovo nije službeno potvrđena indikacija te da se oslanja dosta na tradicionalnu uporabu i in vitro ispitivanja.

Čičak je uz artičoku klasična biljka "čišćenja" jetre i žuči te općenito probavnog sustava. Njegova prednost je i bogatstvo inulina, pa kao i kao maslačka, treba imati na umu pozitivan prebiotički učinak koji je opisan u mehanizmu djelovanja. To može sve više dobiti na značenju znajući važnost prebiotika i djelovanja ma floru crijeva (mikrobiom). Treba isto imati na umu da je najbolje ekstrakcijsko sredstvo za inulin voda, pa u takvim slučajevima je dekokt dobar odabir, čak i u kombinaciji s drugim tipovima ekstrakta.

U praksi najčešće sugeriram dekokt korijena, EPS i SIPF pripravak. Koristi se u kurama, ali je moguće koristiti ga i duže vrijeme. Neki uporni pacijenti znali su ga koristiti i kroz više mjeseci. Glavni nedostatak dekokta čička je njegov okus, koji nekim ljudima jednostavno nije podnošljiv. On nije posebno gorak, ali je karakterističnog okusa. U tom slučaju, EPS, SIPF ili tinktura svježe biljke dobar su odabir prihvatljivijeg okusa.

Čičak je i biljka koja se tradicionalno koristila izvana, kod "čireva", no u praksi se pokazalo da djeluje dobro za ispiranje vlasišta kod seboroičnog dermatitisa.

Drago mi je da je nakon dugog zaborava čičak ponovo dobio na važnosti i našao svoje mjesto u modernoj fitoterapiji.
autor: dr. Stribor Marković

shop.bioterra.hr