Poliklinika Matulić

Štitnjača (štitna žlijezda, lat. glandula thyreoidea) je najveća endokrina žlijeda, naziv proizlazi iz grčke riječi thyreos=štit, što slikovito opisuje njenu važnost.

Funkcija štitnjače je izlučivanje hormona kao što su trijodtironin (T3) i tetrajodtironin (tiroksin, T4) koji reguliraju rast, razvoj i metabolizam u cijelosti, a za njihovu sintezu iznimno je bitan optimalan unos joda u ishrani. Manji dio hormona štitnjače čine i obrnuti oblik T3 (reverzni T3, rT3), tironin (T0) i dijodtironin (T2) koji nemaju značajnu biološku aktivnost.

Hormoni štitnjače sudjeluju u regulaciji važnih fizioloških funkcija kao što su razina glukoze u krvi, razina triglicerida, tjelesna temperatura; reguliraju važne metaboličke funkcije pa tako utječu na srčanu funkciju, reguliraju razvoj i funkciju masnog tkiva, reguliraju sintezu hormona hipofize. Iznimno je važna njihova uloga u razvoju mozga, u slučaju endemske gušavosti (nedostatak joda u prehrani) manjak hormona štitnjače tijekom ranog razvoja dovodi do mentalne retardacije, neurološkog deficita i zastoja rasta, što je poznato pod pojmom endemski kretenizam.

Autoimune bolesti nastaju gubitkom tolerancije na vlastite antigene, uz genetsku predispoziciju značajna je uloga i čimbenika okoliša. Autoimune bolesti štitnjače čine oko 30% svih autoimunih bolesti, danas  obuhvaćaju oko 5% svjetske populacije, uključuju Gravesovu bolest (Mb Basedow, difuzna toksična struma) i kronični limfocitni tireoiditis (kronični tireoiditis, Hashimotov tireoiditis, HT). Obzirom na porast učestalosti, danas se ističe i važnost obrade štitnjače u sklopu planiranja trudnoće.

Difuzna toksična struma je vodeći uzrok hipertireoze koja se klinički očituje simptomima ubrznog metabolizma kao što su gubitak na težini uz pojačan apetit, pojačano znojenje, ubrzan puls, nervoza, nesanica i brojni drugi.

Učestalost Hashimotovog tireoiditisa raste s dobi, s vršnom incidencijom oko 50-te godine, no javlja se u svim dobnim skupinama pa je tako HT najučestaliji tireoiditis i u dječjoj dobi. Kao i sve bolesti štitnjače, HT je učestaliji je u žena, 5-20 puta. Genetski čimbenici čine oko 70% etiologije bolesti dok preoslati dio čine okolišni čibenici od kojih su mnogi još neistraženi, no izdavaja se stres, patogeni iz okoliša i  nutritivni  čimbenici kao jod, selen, vitamin D i željezo. U zemljama s dostatnim unosom joda, u koje spada i Hrvatska, povećana je učestalost HT te on postaje vodeći uzrok hipotireoze.

Smanjena funkcija štitnjače ili hipotireoza klinički se očituje simptomima kao što su suha i hladna koža, umor, pospanost, usporen puls, blijeda koža, slaba i suha kosa, gubitak dlaka, otečenost…Također, nova istraživanja nam otkrivaju da kliničke tegobe u bolesnika s  HT-om nisu vezane isključivo za smanjenu funkciju štitnjače, i autoimuna komponenta bolesti može utjecati na kvalitetu života.

Važno je naglasiti da oštećenje funkcije štitnjače u Hashimotovom tireoiditisu nastaje postepeno i otkrivanjem bolesti u ranom stadiju možemo usporiti njen utjecaj.

Dijagnostička obrada štitnjače uključuje klinički pregled, laboratorijsku analizu razine hormona i protutijela te ultrazvučni pregled štitnjače.

Ultrazvučni pregled štitnjače je neinvazivna, brza i lako dostupna dijagnostička metoda, a osobito je važna kod odluke o terapiji i u otkrivanju čvorova u štitnjači koji su prisutni kod gotovo 50% populacije. Ovisno o ultrazvučnim karakteristikama promjena u štitnjači postavlja se indikacija za citološkom punkcijom nakon čega, uz pomoć citološke analize, donosimo zaključke o daljnjim postupcima.