Happy Vet specijalistička veterinarska ambulanta

Kao veterinari, često se susrećemo kako sa mješancima tako i sa čistokrvnim psima. Često smo nažalost vidjeli, sanirali i liječili rane prouzrokovane ugrizom drugog psa. No, taj drugi pas,agresivan i nasilnik, nije bio ni pitbull ni rotwailler. Ne bi vjerovali, ali često su u pitanju manje pasmine i pasmine poznate kao dobroćudnije, te naravno mješanci, koji nalikuju tim „neagresivnim“ pasminama.
Zašto onda sve loše se pripisuje jedino „agresivnim“ pasminama? Uzmimo za primjer medije – senzacionalistička vijest dana da je pitbull ili rotwailler ugrizao čovjeka. Kada je u pitanju npr. pudlica ili labrador, to su nam „dobroćudni“ psi i nitko to ne bi čitao. Istina je, da „agresivni“ psi poput pitbulla i rotwaillera izgledaju robusnije, sa većom glavom, mišićavim tijelom i naravno da njihov ugriz može biti koban. Ali vidjeli smo i razderotine, teške ozljede nastale od pasa koji nisu na takvom glasu.
U drugom slučaju, uzgajivači trebaju preuzeti odgovornost. Savjesni uzgajivači pažljivo koriste jedinke u uzgoju. Godine pravilnog uzgoja mogu se poništiti samo sa jednom ili dvije generacije unosa jedinke koja ima sklonost agresiji. Isto tako, zbog bolesti, određeni psi mogu pokazati agresiju ili u starijoj dobi postanu agresivniji zbog smetnji sa vidom, boli.
Nedavna studija pokazala je da pasmine klasificirane kao potencijalno opasne ne pokazuju agresivnost češće nego ostale. Pas će se prilagoditi i okolini. Ako za svoje loše ponašanje biva nagrađen, naravno da će postati potencijalno opasan za svoju okolinu i za svojeg vlasnika.