Ugovor o doživotnom uzdržavanju

Objavljeno: 13.2.2024. 20:17

U zrelim godinama života, a posebice kada se javlja potreba za pomoći drugih u svakodnevnom životu česta je pojava ugovorno formalizirati i osigurati skrb i brigu oko svojeg uzdržavanja putem nasljedno pravnog ugovora doživotnog uzdržavanja koji je dvostrano obvezatan i naplatan.

 

Ugovorom doživotnom uzdržavanja se jedna stanka (davatelj uzdržavanja) obvezuje uzdržavati doživotno drugu ugovornu stranku ili neku treću osobu pri čemu druga ugovorna stranka, koji može i ne mora biti primatelj uzdržavanja tim ugovorom prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja u času svoje smrti svu svoju imovinu ili ­­njezin dio. Sijedom toga primatelj uzdržavanja zadržava doživotno vlasništvo ove imovine čija je predaja, odnos prijenos prava vlasništva davate­­lju uzdržava­­nja odgođena do smrti primate­­lja uzdržava­­nja.

 

Na obje ugovorne strane možu biti i npr. dvije osobe (supružnici kao vlasnici predmetne nekretnine) kao što i obvezu davanja mogu preuzeti npr. dvije osobe koje je kasnije stječu u jednakom dijelovima

 

U pravilu se davatelj ugovora doživotnog uzdržavanja obvezuje brinuti i starati se o ishrani, čistoći, zdravlju i smještaju primatelja uzdržavanja posebice vodeći računa o tome da će primateljima uzdržavanja redovito osigurati liječničku njegu, potrebne lijekove, pranje i čišćenje odjeće, adekvatan smještaj, te im osigurati svu ostalu potrebnu njegu.

Po smrti primatelja uzdržavanja, davatelj uzdržavanja dužan je o svom trošku pokopati primatelje uzdržavanja sukladno mjesnim običajima na mjesnom groblju.

 

Po sklapanju ugovor o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama na toj nekretnini se upisuje zabilježba postojanja ovog ugovora, na što ga primatelj uzdržavanja ugovorom ovlašćuje, koja ostaje do smrti primatelja uzdržavanja nakon čega davatelj uzdržavanja dostavlja u zemljišne knjige smrtni list primatelja uzdržavanja, te se upisuje pravo vlasništva davatelja uzdržavanja na toj nekretnini na što je također ovlašten ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

 

U odnosu na ostale nasljednike primatelja ugovora doživotnog uzdržavanja treba reći da ova nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu iza primatelja uzdržavanja kao da ne postoji i nema načina prema zakonu o nasljeđivanju da bude predmet ostavinske raspodjele (nasljeđivanja).

Gledano sa stajališta sudske prakse ovaj ugovor je ponešto „čvršći“ od ostalih u smislu mogućnosti i načina njegovog pobijanja ili poništenja.

 

Rjeđa je situacija da su predmet ugovora doživotnog uzdržavanja pokretne stvari i pravo, u kojem slučaju u ugovoru moraju biti precizirani, opisani u smislu identifikacije ili odredivi.

 

Forma sklapanja ugovora o doživotnom uzdržava­­nju je isključivo pismena pri čemu se ovjerava pred nadležnim sudom (što je financijski povoljnije) ili sastavlja u formi javnobi­­lježničkog akta i solemnizira po javnom bi­­lježniku.

Nužno je da ugovorne stranke pročitaju i razumiju sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, te pri sklapanju budu informirane i upozorene na pos­­ljedice ugovora.

 

Ugovorom o doživotnom uzdržavanju može biti ugovorena zajednica života ugovornih stranaka što je slučaj u situacijama kada preci (bake i djede) kao primatelji uzdržavanja žive sa svojim potomcima kao davateljima uzdržavanja ili kod bračnih ili izvanbračnih supružnika.

 

Ne postoji zakonska odgovornost davatelja ugovora doživotnog uzdržavanja za dugove primatelja uzdržavanja, odnosno davatelj uzdržavanja poslije smrti primatelja uzdržavanja nije dužan naknaditi potraživanja trećih prema primatelju uzdržavanja kao što je slučaj kod običnih nasljednika. Stranke mogu dogovoriti i drugačije u smislu prihvata odgovornosti prema trećima od strane davatelja uzdržavanja.

 

Životna situacija ponekad dovodi stranke do nužnosti raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju koji teče, a koji raskid mogu tražiti obje strane. Najčešći povod je neizvršavanje ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja, a u situaciji zajedničkog života i teško i trajno poremećeni međusobni odnosi zbog čega nije moguć zajednički nastavak života.

Kod raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju načelno svaka strana je ovlaštena tražiti naknadu za utrošeno i uloženo, a u pravilu je to davatelj uzdržavanja sa potraživanjem utrošenih osobnih sredstava i uloženog osobnog truda i rada.

 

Moguće je i da tijekom trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nastupe bitno različite okolnosti od onih koje su bile u vrijeme njegovog sklapanja na način da je izvršavanje ugovornih obveza postalo bitno otežano. U tom slučaju stranke sporazumno mogu redefinirati ugovorne odredbe ili raskinuti ugovor, a ukoliko stranke ne mogu u tom smislu postići dogovor korekcije utvrđuje sud na način da vodi računa o svim bitnim okolnostima i interesima stranaka ili raskida ugovor, a moguće je i utvrditi doživotnu novčanu rentu u korist davatelja uzdržavanja.

 

U situaciji smrti davatelja uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja njegova prava i obveze prelaze na njegove najbliže srodnike, ­­nje­govog supružnika i ­­nje­gove potomke ako na to pristanu.

Za slučaj da ne pristanu na produže­­nje ugovora o doživotnom uzdržava­­nju ugovor se raskida bez njihovog prava naknade za ranije uzdržava­­nje.

Ako u ovoj situaciji razlog okončanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije odluka nasljednika, nego njihova praktična nemogućnost, tada imaju pravo tražiti naknadu od primate­­lja uzdržava­­nja koju sud utvrđuje po slobodnoj ocjeni na način da uzime pri tome u obzir imovinske prilike primate­­lja uzdržava­­nja i osoba koje su bile ovlaštene na produže­­nje ugovora o doživotnom uzdržava­­nju.

 

Zakonski nije institucionalizirano, no u praksi je moguć i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čija je bitna kvalitativna razlika u tome što vlasništvo primatelja uzdržavanja prelazi na davatelja uzdržavanja trenutkom sklapanja ugovora koje može odmah upisati u zemljišnim knjiga.

Obzirom da su ovdje otvara opasnost da davatelj uzdržavanja otuđi nekretninu i prestane ispunjavati ugovorne obveze ugovora o uzdržavanju za savjetovati je prilikom sklapanja zasnovati i stvarni teret na toj nekretnini koji predviđa obvezu svakog eventualnog budućeg vlasnika da preuzme obvezu skrbi primatelja uzdržavanja – zabilježba stvarnog tereta uzdržavanja.

 

Zakonom o socijalnoj skrbi je osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi kao i zaposlenicima u djelatnosti socijalne skrbi kao i utvrđenom stupnju njihovim srodnicima  zabranjeno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi

 

 

                                                                                                                       odvjetnik

DUŠKO VUČEVAC

Savska cesta l7, Zagreb

dusko.vucevac@hotmail.com

tel. 01/4829-216, 099/502-2465