Miriteljski ured Sanja Majić

Koliko god riječ 'kompromis' zvučala labavo, polovično, možda razočaravajuće ili nestabilno - ona je često prvo, olakšavajuće i 'first aid' rješenje, prva i elementarna konstrukcija na kojoj se dalje izgrađuje neki poslovni ili privatni odnos.

Vjerojatno ste mnogo puta čuli da je netko beskompromisni borac za nešto, npr. ideju, pravo, volju i slično? 

Ili da netko tvrdi da kod njega (nje) u tome nema kompromisa? Zanimljiv stav koji ukazuje na 'jaku' osobnost, međutim, jeste čuli da je netko tako beskompromisan dobio upravo sve što želi, bez da mu je itko stao na put i bez da je podnio neku žrtvu ili cijenu? Naravno na niste, a možda i jeste, ali…Pričajmo o tome.

Hrvatska enciklopedija (ne Wikipedija!) definira kompromis kao sporazum, nagodbu ili pogodbu. Većina nas ima životne puteve i ciljeve, a na tom putu često susrećemo druge ljude i njihove puteve i ciljeve, a kako je puteva i ciljeva jako puno - dogodi se da nam netko stane na put, tko ide drugim pravcem (to se često dogodi kad se ne držimo pravila ili ne dogovaramo pravila). Ili idemo u istom pravcu, pa nas izgura s puta, iako smo dugo išli zajedno (možda nismo razgovarali o tome kako zajedno možemo putovati) ili nam netko uskoči na naš put, pomogavši nam nositi našu prtljagu ili nas optereti nošenjem tuđe prtljage ili… Život je upravo takvo putovanje i takav put.

Nekada moramo stati da bismo propustili druge jer nismo sami na putu. Nekada imamo prednost, ali pustit ćemo nasilnika koji ne poznaje propise jer ne želimo da netko razbije nas i našu imovinu  zato što smo beskompromisno u pravu. U toj sekundi ugroženosti iskonstruiramo spasonosni kompromis jer se tako štitimo od iznenadne opasnosti, a iskustvo nam govori da moramo popustiti da bismo se spasili.

Nekada nešto jako želimo, a nemamo novac da bismo to imali. Tada će nam netko to dati, a dogovorit ćemo se kako i kada ćemo platiti.

Uloga kompromisa nema značaj samo u tim svakodnevnim primjerima, nego i u za čovječanstvo tragičnim situacijama, gdje su ratni sukobi eskalirali do te mjere da umire i gine sve što se nekome nađe na putu, pa - kako kaže jedan politički komentator - 'do kompromisa mora doći - jer jedino tako može biti zaustavljen oružani sukob'.

Svi veliki ratovi u ljudskoj povijesti okončali su upravo kompromisnim pregovaranjem o političkim i geografskim podjelama i ustupcima. Svi ratovi završe pregovorima na razorenim gradovima, na leševima i na ljudskoj nesreći, umjesto da su ti isti pregovori počeli dok se nije počelo ubijati.

Sve privatne ljudske drame i sukobi završe u konačnici u nekoj vrsti pregovora i razgovora, samo je ružno kada se razgovor i pregovor  mora odvijati u sudnici, umjesto na nekom ugodnim mjestu, uz šalicu kave…

Ne podcjenjujmo vrijednost kompromisa jer on je uvod u pregovaranje o zdravom odnosu, i u politici i u životu.

Ustupci kod kompromisa nisu znak slabosti, ni neizrađenog ega, nego upravo suprotno - znak su visoko izgrađenih osoba koje se ne gube u beskonačnim dokazivanjima da su samo i isključivo u pravu.

Mudrost upravljanja nekim sustavom znači stvarati dobrobit za svih.