Izrada nošnji Adriana etno

Svako podneblje ima svoju narodnu nošnju koja puno govori, kako o stanovnicima, tako i o zavičaju koji predstavlja. 

Svaki element i svaki ušivak kod narodnih nošnji nosi svoju priču stoga je kod šivanja narodnih nošnji bitno da ih radi krojač koji je spreman izraditi odjeću koja zaista i predstavlja jednu zajednicu ljudi. Između ostalog, i zbog toga što je svaka nošnja prepoznatljiva za mjesto ili kraj iz kojeg dolazi. Kvalitetni i izdržljivi materijali koji odišu tradicijom nužni su kako se duh zajednice ne bi izgubio. Kao i sva tkanina, i tkanina originalnih narodnih nošnji propada, a danas nema mnogo sačuvanih originala. Obrti koji se bave šivanjem narodnih nošnji stoga moraju biti posebno oprezni kako bi napravili što sličniju verziju narodne nošnje originalnom primjerku prema kojem šivaju.
 

IZRADA NOŠNJI ADRIANA ETNO bavi se šivanjem nošnji za KUD-ove, ansamble te u privatne svrhe. Nošnje izrađuju ručno, a posebnu pažnju pridaju kraju iz kojeg nošnja dolazi. Velika pažnja, trud i posvećenost pri izradi u opisu je njihovog posla, kao i proučavanje tradicionalnih motiva i njihovo prenošenje na nošnju. Narodne nošnje iz Valpova su, primjerice, bogate podsuknjama, a crvena boja na nošnjama karakteristična je za sjeverne dijelove Hrvatske. Nošnje iz Zagore i dinarskog područja u odnosu na druge su jednostavnije, ali i teže.
 

Lička narodna nošnja sačinjena je od vune. Izrada nošnji stoga podrazumijeva i poznavanje rada na svakoj vrsti materijala, kao i oštru preciznost prilikom šivanja i izrade najsitnijih detalja. Bogatstvo veza, ukrašavanje ruha vrpcama, gajtanama, dugmadi, žicama i šljokicama - sve su to naizgled samo detalji koji zahtijevaju vješte i precizne pokrete ruke koja šiva. Narodne nošnje šivaju se po točno određenim pravilima te se tako, primjerice, ženska košulja crikveničke narodne nošnje izrađuje s tri vrste konca različite debljine - za šivanje, naviranje te za vezanje. Svaki dio košulje u izradi zahtijeva posebnu pažnju, a oblikovanje ovratnika je najzahtjevniji dio. Spajanjem prednjeg i stražnjeg dijela košulje dobiva se širina oko vrata od 170 centimetara, a platno se nabire s devet niti pamučnog konca. Iglom se najprije nabire vodoravno po jednoj liniji, a potom se okomito preskače po četiri niti. Čipka kao ukras je također priča za sebe. Šiva se “na volane”, a osim na ovratniku, stavlja se i na zapešće rukava. Ovo je opis samo malog djelića jedne u moru hrvatskih nošnji od kojih svaka nosi svoju priču i zahtijeva jedinstven način šivanja.

Uz pomoć IZRADA NOŠNJI ADRIANA ETNO predstavite tradiciju u pravom duhu i odijelu stanovnicima vašeg kraja! Pronaći ih možete na adresi u Vlaškoj 7 u Zagrebu, a možete ih i kontaktirati i na mail adresu ahunic@gmail.com ili na broj 0913236169.