Optika Ćurin

Kratkovidnost je poremećaj  refrakcije kod kojeg je snaga loma svjetlosti prejaka za odgovarajuću duljinu oka. Zrake svjetlosti iz daljine ulaze u kratkovidno oko i padaju ispred žute pjege očnog živca. Oštrina vida nekorigirane kratkovidnosti je sve manja što su predmeti dalji.

Vrste kratkovidnosti

Kratkovidnost se općenito dijeli u dvije skupine: nepatološka i patološka. Obje vrste imaju različite uzroke nastanka, kliničke značajke i prognoze.

Nepatološka kratkovidnost također se obično naziva fiziološka, jednostavna ili školska. U nepatološkoj kratkovidnosti refraktivni dijelovi oka su normalno razvijeni. Problem je jedino što jačina loma svjetlosti nije u dobrom odnosu s osovinskom duljinom oka.

Pojednostavljeno: oko je izraslo previše u duljinu.

Stupanj kratkovidnosti / dioptrija / je manji do umjeren /  do -4,00 /.  Počinje obično u osnovnoj ili srednjoj školi. Porast dioptrije  se općenito nastavlja tijekom razdoblja rasta i usporava se ili postaje stabilna početkom drugog desetljeća života.

Patološka kratkovidnost se općenito definira kao visoka kratkovidna refrakcijska pogreška oka i obično se javlja rano u djetinjstvu. Patološka miopija je često nasljedna i vjerojatnost komplikacije zdravlja oka su veće.

Uzroci kratkovidnosti

Kratkovidnost je složeni poremećaj uzrokovan s više faktora.

Kratkovidnost i genetika

Patološka visoka kratkovidnost većinom ima  povezanost s obiteljskim nasljeđem. Ova vrsta je samo mali dio ukupne kratkovidne populacije i do danas ne postoji poznati gen povezan s njom.

Mnoge studije su istraživale nasljednost roditeljske kratkovidnosti povezane s fiziološkom miopijom. Brojne studije su pokazale veću učestalost miopije u djece s kratkovidnim roditeljima i još veći rizik za djecu s dva kratkovidna roditelja.

Mnoge studije su zbunjene jakim faktorima okoliša. Istraživanja su pokazala da povezana roditeljska nasljednost može biti rezultat zajedničkog okruženja a ne zajedničkih gena.

Utjecaji okoline u razvoju kratkovidnosti

Faktori okoliša, uključujući rad na blizinu, smještaj, akomodacijsko zaostajanje, korekcija naočala, rezultati  inteligencije, urbanizacija i prehrana, istraženi su zbog njihove uloge u kratkovidnosti i progresiji miopije.

Čitanje i rad na blizini

Mnoga su istraživanja pokazala povezanost između rada na blizini i povećane kratkovidnosti, međutim ta je povezanost obično slaba i podaci su obično povezana s drugim genetskim i faktorima okoliša.

Isto tako je dokazana relativno mala povezanost između vremena provedenog u kontinuiranom čitanju i roditeljskih izvješća o bliskoj udaljenosti čitanja s povećanom kratkovidnošću. Vrijeme provedeno radeći domaću zadaću ili vrijeme provedeno u bliskim aktivnostima / igraće konzole, smartfoni / nije pokazalo značajnu korelaciju.

Ovi podaci upućuju na vezu između rada u blizini i kratkovidnosti ali ne zaključuju uzročnu vezu.

Kratkovidnost i viša inteligencija

Brojne su studije širom svijeta pokazale veće rezultate kvocijenta inteligencije (IQ) kod djece s miopijom. Iako uzročna veza tek treba biti utvrđena, pretpostavlja se da je povećana duljina očne jabučice izravno povezana s moždanim razvojem.

Također se nagađa da slični geni utječu i na IQ i na miopiju. Nakon što se kontrolirala dob, spol, roditeljska kratkovidnost i obrazovanje, te pročitane knjige tjedno, pokazalo se da su djeca s višim kvocijentom inteligencije imala značajno više vrijednosti kratkovidnosti od djece s nižim kvocijentom inteligencije.

Kratkovidnost i život u urbanim područjima

Postoji nekoliko studija koje su izvijestile o urbanizaciji kao potencijalnoj odrednici fiziološke miopije. Mnoga istraživanja su pokazala povezanost između povećane kratkovidnosti u urbanim područjima u usporedbi s ruralnim područjima s varijablama kao što su razina obrazovanja, kvocijent inteligencije, socioekonomski status, aktivnosti u blizini i izloženost na otvorenom.

Djeca koja žive u gradu imaju dvostruko povećanje stope miopije u usporedbi s djecom koja žive u ruralnim područjima. Iako su uspjeli pokazati korelaciju između urbanizacije i miopije, autori nisu kontrolirali gore spomenute kofaktore i ne može se pretpostaviti uzročna veza.

Komplikacije dugotrajne visoke kratkovidnosti

Postoje različiti patološki znakovi koji su povezani s visokom kratkovidnošću. Najčešće i najznačajnije komplikacije a koje zahtijevaju pozornost su odvajanje staklovine i mrežnice.

Iz tog razloga, kod viših vrijednosti minus dioptrija potrebno je raditi redovite kontrolne preglede oftalmologa.

Iznenadne pojave paučine ili mutnine većeg dijela vidnog polja kao i bljeskovi, razlog su za hitan posjet oftalmologu.

Dijagnoza kratkovidnosti

Znakovi

Djeca s fiziološkom kratkovidnošću se često tuže na zamagljen vid na daljinu. Roditelji također mogu primijetiti da njihovo dijete skuplja vjeđe dok gleda predmete na daljini.

Ako je stupanj kratkovidnosti umjeren ili visok, djeca sjednu bliže televizoru.

Dijagnostički postupci

Kratkovidnost se kod djece može otkriti raznim postupcima ispitivanja oštrine vida u ordinaciji pedijatra ili u školi. Sumnja se na značajnu refrakcijsku grešku kada je vidna oštrina smanjena tijekom rutinskog očnog pregleda ili pregleda vida.

Da bi se spriječilo prilagođavanje prilikom pregleda u manje djece, preporučuje se objektivna refrakcija s proširenim zjenicama.

Ispravljanje kratkovidnosti

Standardni postupak za kratkovidnost kod djece su dioptrijske naočale. Konkavna naočalna leća / minus dioptrija / se koristi za rasipanje svjetlosnih zraka koje ulaze u oko i njihovo spajanje na žutu pjegu.

Nakon što djeca porastu i dovoljno su odgovorna i spretna, kontaktne leće su druga opcija za korekciju viših dioptrija. Većina oftalmologa slaže se da bi pacijenti trebali biti u ranim tinejdžerskim godinama prije razmatranja kontaktnih leća, međutim odluka se donosi za svakog pacijenta na temelju njegove razine zrelosti.

Kirurgija

Keratorefraktivna laserska kirurgija može promjenom zakrivljenosti rožnice dovesti dioptriju na nulu. Ako je operacija uspješna, pacijent će imati izvrsnu vidnu oštrinu bez naočala ili kontaktnih leća.

Prognoza kratkovidnosti

Pacijenti s ranim početkom i visokom kratkovidnošću imaju lošiju prognozu s obzirom na konačnu visinu dioptrije i moguće zdravstvene komplikacije oka za dugotrajnu vidnu oštrinu / dječja dob /.