PSIHOLOŠKI CENTAR MAYA

Poteškoće u učenju među djecom danas nisu rijetka pojava. Prema nekim istraživanjima oko 25% djece pokazuje neki oblik poteškoće u učenju. Poremećaji u učenju mogu se dijagnosticirati neuropsihološkom procjenom, a njihovo rano otkrivanje nužno je za pravovremeno pružanje pomoći. Poremećaji u učenju utječu, ne samo na djetetov školski uspjeh, već i na njegovo samopouzdanje, odnose s vršnjacima, sliku o sebi i mentalno zdravlje. Najčešći poremećaji u učenju su disleksija, disgrafija i diskalkulija, a u ovom ćemo se tekstu usmjeriti na disgrafiju.

Što je disgrafija?

Disgrafija je poremećaj u učenju koji se odnosi na poteškoće pisanja. Ove poteškoće prisutne su bez obzira na djetetov stupanj intelektualnog i govorno-jezičnog razvoja. Disgrafija se najčešće spominje u kontekstu drugih poteškoća, poput disleksije i ADHD-a, no ona može postojati i kao samostalna poteškoća.

Koji su znakovi disgrafije?

Postoji nekoliko osnovnih znakova koji pokazuju da bi dijete moglo imati disgrafiju:

1. Pogreške na razini slova i sloga – izostavljanje, dodavanje, premještanje ili zamjene slova i slogova u riječi

2. Pogreške na razini riječi – spojeno pisanje više riječi ili rastavljanje dijelova iste riječi

3. Pogreške na razini rečenice – pogreške u povezivanju riječi u rečenici i neispravna interpunkcija

4. Nečitljiv rukopis

Koji su uzroci disgrafije?

Pri pisanju, različiti dijelovi našeg mozga moraju usklađeno raditi, a kod osoba s disgrafijom tu dolazi do problema. Mogući uzroci su:

• Poremećena funkcija angularne vijuge u mozgu koja vizualne i auditorne informacije kodira u simbole koje koristimo pri pisanju

• Poremećaj fine motorike

• Poremećaj obrade vizualnih informacija i predodžbe prostora

Kako pomoći djeci s disgrafijom?

Iako ne postoji lijek za disgrafiju, postoje metode i postupci koji će djeci olakšati ovladavanje vještinom pisanja, a važna je i psihosocijalna podrška.

U školi se djetetu može pomoći tako što će mu se osigurati više vremena za pisanje ispita ili će se pismeni zadaci zamijeniti usmenima kad god je to moguće. Kod ocjenjivanja rada učenika s disgrafijom trebalo bi „zažmiriti“ na neuredan rukopis i pokoju pogrešku u pisanju. Učeniku se može dopustiti da u pisanju koristi ključne riječi umjesto punih rečenica ili da napiše kraći rad, nego ostali učenici.

Roditelji kod kuće također mogu pomoći djetetu da se lakše nosi sa svojom poteškoćom. Roditelji mogu poticati dijete da naglas izgovara riječi dok ih piše, kako bi potaknulo koncentraciju. Pokušajte što više vježbati vještinu pisanja s djetetom, ali nemojte zahtijevati urednost i pisanje bez pogreške. Djeca će puno bolje napredovati ako osjete da nema pritiska. Korisne mogu biti i senzoričke vježbe poput pisanja u pijesku ili po zraku.

Za dijagnosticiranje svih poteškoća, pa tako i disgrafije, važna je što ranija sveobuhvatna (neuro)psihološka procjena, ali i dobra suradnja među roditeljima, odgajateljima i učiteljima te suradnja multidisciplinarnog tima koji uključuje psihologa i logopeda te po potrebi neurologa i dječjeg psihoterapeuta.
Ako sumnjate da vaše dijete ima disgrafiju, što prije potražite pomoć stručnjaka. S punim povjerenjem možete se, uz prethodnu najavu telefonom ili mailom, obratiti našem iskusnom multidisciplinarnom timu u Psihološkom centru Maya.