Vrtlarija Terra

Smatra se da je ruža jedna od prvih biljaka koje je čovjek počeo uzgajati za ukras. 
Nijedna druga biljna vrsta ne daje toliko bogatstvo cvjetova u toliko nijansi boja, ponavljajući cvjetanje od Juna do mrazeva, iz godine u godinu.
Križanjem se nije dobilo samo puno boja i mirisa, već više vrsta koja svaka ima posebne karakteristike, a time i posebno mjesto u vrtu.

Tako su nastale:

Ruže mjesečarke – poliante i floribunde – one cvjetaju u većim ili manjim grozdovima. Najbolje rastu i najljepše su gusto posađene u grupi, tako da im se listovi dodiruju. Zbog toga se u zavisnosti od bujnosti sade na razmak od 30 do 40 cm, odnosno šest do osam komada po metru kvadratnom.

Hibridne čajevke – ruže koje po pravilu na izboju daju samo jedan cvijet ili rjeđe više cvjetova. Namijenjene su prvenstveno za rezanje cvjetova, iako su i izvanredan ukras svakog vrta. U vrtu ih obično koristimo kombinirano s drugim vrstama biljaka. U ovoj grupi ima puno ruža koje imaju prekrasan miris, te ih zbog ljepote i mirisa sadimo bliže prostoru na kojem se sjedi. Čajevke se sade na razmak od 50 do 60cm.

Grmolike ruže – često sađene kao takozvani  soliteri na travnjaku, zatim u grupama kao cvjetajući grmovi ispred visokih grmova i drveća. Izvanredna je slobodnorastuća živa ograda zasađena grmolikim ružama. Razmak sadnje za grmolike ruže je 60 do 100 cm.

Ruže penjačice – cvjetaju slično kao poliante, u buketima, ali se od njih razlikuju po izbojima, koji su dugi do nekoliko metara, zbog čega su prikladne za sadnju uz pergole, zidove, ograde, ulaze i slično. Razmak sadnje je jedan do dva metra, a ponekad i više, zavisno od bujnosti sorte i namjene sadnje.

Ruže stablašice – na stablo divljih ruža cijepljene su hibridne čajevke, poliante, floribunde ili mini-ruže, a za “žalosne” stablašice cjiepljene su ruže penjačica. Obično se ruže stablašice sade kao soliteri.

Mini ili patuljaste ruže – narastu svega 20 do 30 cm i zbog toga se najviše sade na balkone, terase, kamenjare i grobove. Sade se na razmak od 20 cm.

Ta neizostavnost u trajnim vrtnim nasadima donijela nim je i zasluženi naziv - kraljica vrta.
Ali kao i sve kraljice ruže imaju i opaku narav ( bodlje )a traže i  da  ih  se "mazi i pazi ".

Kao prvo i temeljno je izbor sadnice. Kada se odlučite koju vrstu želite zasadili, poželjno je da kupite kontejniranu sadnicu, a ne onu s golim korijenom.
Iako je takva sadnica skuplja, garantira vam da će nastaviti rast, jer ju ustvari samo "premjestite" iz jednog prostora u drugi. I ono najvažnije takvu ružu možete saditi u bilo koje vrijeme, samo ju nakon sadnje treba dobro zaljevati.

Mjesto za sadnju treba biti otvoreno, prozračno ( ali ne i vjetrovito) i sunčano.
Zemlja duboka barem 40 cm, dobro ocjedita i pognojena zrelim stajnjakom ili humusom.
Sadnja na dubinu tako da je mjesto cijepa pokriveno par centimetara. Poslije sadnje potrebno je zemlju oko ruže dobro nagaziti i zaliti. 
Okopavanje i pljevljenje u toku ljeta je obavezna mjera za održavanje njege ruža. 
Prihranjivanje mineralnim gnojivima cijelo ljeto. A u jesen humusnim gnojivom ili stajnjakom.
Orezivanje biljke nakon cvatnje je NEIZOSTAVNO, jer će biljka potrošiti svu energiju na stvaranje šipka, a ujedno će se i produživati, jer novi cvijet stvara na istoj grani samo u nastavku zadnjeg pupa gdje je cvala. Orezivanje ovisi o vrsti ruže :
Ru­že ča­jev­ke, flo­ri­bun­de i mi­ni ru­že ore­zu­ju se na­kon cva­tnje ta­ko da na gra­ni osta­nu tri do če­ti­ri li­sta.
Na ru­ža­ma pe­nja­či­ca­ma ocva­le cvje­to­ve ukla­nja­mo s je­dnim li­stom ispod cvi­je­ta.
Ru­ža­ma po­kri­va­či­ca­ma ne ukla­nja­mo ocva­le cvje­to­ve već ih pušta­mo da ra­stu.
Gr­mo­li­ke ru­že, ko­je cva­tu višekra­tno, ore­zu­je­mo kao ru­že pe­nja­či­ce, a oni­ma ko­je cva­tu sa­mo je­dnom do­pušta­mo stva­ra­nje šipka ko­ji će bi­ti vr­lo de­ko­ra­ti­van ukras ti­je­kom je­se­ni i zi­me. Ta­ko po­stu­pa­mo i s di­vljim te sa sta­rim par­ko­vnim ru­ža­ma ko­je cva­tu sa­mo je­dnom. 
Divlje mladice - Ple­me­ni­te ru­že su ci­je­plje­ne na otpor­nu di­vlju po­dlo­gu. Če­sto se do­ga­đa da iz po­dlo­ge, ispod mje­sta ci­je­plje­nja, ni­kne di­vlja mla­di­ca. Pri­mje­ti­te li je, odgr­ni­te ze­mlju ka­ko bi­ste došli do mje­sta oda­kle izbi­ja di­vlji izda­nak te ga uklo­ni­te. Ne­moj­te ga re­za­ti na površini jer će­te ga ta­ko sa­mo po­ta­knu­ti na buj­ni­ji rast. Di­vlji izda­nak izgle­dom je ra­zli­čit od mla­di­ca ple­me­ni­te sor­te, br­že ra­ste i ima si­tni­je lišće.
Redovito zalijevanje je za zdrav rast ru­ža vr­lo  va­žno , oso­bi­to ti­je­kom sušnih pe­ri­o­da, po­se­bno  za tek po­sa­đe­ne ru­že. Naj­bo­lje je za­li­je­va­ti ra­no uju­tro ili na­ve­čer na­kon za­la­ska sun­ca. Ru­že se za­li­je­va­ju pod ko­ri­jen, a ni­ka­ko po lišću jer vla­ga na li­stu po­spješuje ra­zvoj glji­vi­čnih obo­lje­nja.
Prskanje se vrši preventivno za bolesti , a kurativno protiv štetnika ( tek kada ih vidimo ).
Naj­češće su bo­le­sti pe­pel­ni­ca (listovi i pu­po­vi pre­kri­ve­ni bi­je­lim pra­hom), rđa (narančaste na­ku­pi­ne na do­njoj stra­ni li­sta) i cr­na pje­ga­vost (crne mr­lje na lišću). Za su­zbi­ja­nje ovih bo­le­sti ko­ri­ste se ke­mij­ska sred­stva pa se pri­je nji­ho­ve pri­mje­ne tre­ba po­sa­vje­to­va­ti sa stru­čnja­ci­ma u po­ljo­pri­vre­dnoj lje­kar­ni. 

Ako vam ovo do sada nije zvučalo kao horor , tada ste spremni za najljepšu bajku zvanu ružičnjak.

Posjetite našu web stranicu!