Privatna fizikalna terapija Gordana Vešligaj

 Kako je igra prvo čovjekovo stvaralačko iskustvo i način poticanja funkcionalnog razvoja, kako osjeta tako i pokreta, ona je  jedan od vrlo efikasnih načina terapije djece bez obzira na uzrok i razloge odstupanja u neurološkom razvoju.  Zato je jedan od uspješnijih načina pomoći da se djeca s teškoćama razvoja izraze i da pronađu smisao u svojim životnim iskustvima funkcionalna terapijska igraonica s naglaskom na senzoričku integraciju. 

Kroz  funkcionalnu senzoričku igru djeca uče kreativno razmišljati, ali i komunicirati sa  svojom fizičkom i socijalnom okolinom. Isto tako, kroz igru ​​se djeca fizički i emocionalno razvijaju te uče kako pravilno obraditi informacije iz vanjskog svijeta. Ukratko, igra je ključna za razvoj svakog djeteta.

U vidu fizičkog razvoja, igra djeci koristi u razvoju finih i grubih motoričkih sposobnosti. Upravo je igra ta koja pogoduje senzomotoričkom razvoju na način da potiče kretanje i razumijevanje prostornih odnosa, podupire sposobnosti motoričkog planiranja i podržava ravnotežu i spretnost. 

Također, kroz igru se izgrađuju razne fiziološke sposobnosti poput efikasnog korištenja energije, poboljšanja izdržljivosti, fleksibilnosti i svijesti o tijelu. U radionicama za cerebralno oštećenu djecu fokus je na bazičnim perceptivno motoričkim stimulacijama koje potiču razvoj svjesnosti vlastitog tijela u smislu "ja u odnosu na sebe samoga", te "što sam ja i koliki sam”, a isto tako i svjesnost sebe u prostoru.

Razvijanje motoričkih vještina prema strogim pravilima razvojne rehabilitacije pomaže djeci da dostignu maksimum u svojim mogućnostima i tako razviju pozitivnu sliku o sebi, koja je najčešće produkt dobre interakcije s drugim osobama, objektima i situacijama. Osim razvoja motorike tijela, kroz koncept terapijskih igraonica također se radi na razvijanju mimično-žvačno-govorne motorike i izgradnji estetike lica ukoliko dijete pretjerano slini (hipersalivacija). Pretjerano slinjenje se može nepovoljno odraziti na djetetov socio-emocionalni razvoj, ali također poremetiti dinamiku obitelji jer takvo dijete, htjeli mi to priznati ili ne, na neki način postaje socijalno manje prihvatljivo, osobito na mjestima kao što su restorani ili mjesta drugih socijalnih okupljanja.

Vrlo je važno da programe vode terapeuti osposobljeni za rad sa djecom s poteškoćama. Zadaci koji se postavljaju pred dijete trebaju biti prilagođeni njegovim individualnim sposobnostima s obzirom da previše lagani zadaci vode u dosadu, a preteški u frustraciju. 

Rad djelatnika u terapijskim igraonicama za cerebralno oštećenu djecu mora ići u smjeru razvoja uopćavanja i prenošenja stečenih znanja u slične situacije, kao i motiviranje za izvršenje zadanih aktivnosti, ali i uvažavanje djeteta kao aktivnog sudionika s ciljem poticanja njegove vlastite kreativnosti i različitih mogućnosti u ostvarivanju određenih ciljeva.

Socijalna komponenta igre također je važna za društveni razvoj jer pomaže djeci da nauče kako funkcionalno komunicirati s drugima. Kroz igru ​​djeca razvijaju razumijevanje društvenih očekivanja i pravila, a igra pruža mogućnosti razmjene misli i ideja, te ih uči slušanju i kompromisu. Osim toga, igra pomaže djeci razumjeti emocije. Dijete kroz igru uči procesuirati tugu, ljutnju i sreću. Igra, isto tako, pomaže izgradnji samopouzdanja i potiče razvoj njihovog identiteta i samopoštovanja.

Ako smatrate da bi vašem djetetu terapija senzoričkom igrom na bilo koju način doprinijela, kako fizičkom tako i emotivnom i socijalnom razvoju, odlične programe možete pronaći u Privatna fizikalna terapija Gordana Vešligaj Kos. Preko 20 godina iskustva u poboljšanju pokretljivosti djece i odraslih dovoljno govori o njihovim kompetencijama. 

Više informacija možete pronaći na web stranici.