Klasična homeopatija

Homeopatija je blaga i sigurna metoda liječenja bez nuspojava, pogodna ne samo za odrasle nego i za trudnice, dojenčad i djecu.
Homeopatija je prisutna u svim zemljama svijeta a u nekima je i ravnopravna metoda liječenja pored konvencionalne medicine.
Naziv „klasična homeopatija“ označava homeopatsko liječenje prema metodi njemačkog liječnika Samuela Hahnemanna (1755-1843).
Polazne supstancije od kojih se prave homeopatska sredstva mogu biti biljnog, životinjskog ili mineralnog podrijetla. Posebnim postupkom one se razrjeđuju i protresaju (potenciraju), tako da homeopatska sredstva više ne sadrže nikakve tragove polazne supstancije, ona su s one strane Avogadrova broja kojim se označuje broj atoma nekog elementa ili broj molekula kemijskog spoja u jednom molu te supstancije. Stoga ona ne mogu imati nuspojave.

Upravo činjenica da homeopatska sredstva ne sadrže nikakve aktivne materijalne tvari (za razliku od kemijskih lijekova) pokazuje da ona ne djeluju tako što u organizmu „uništavaju“ uzročnike bolesti (i usput nanose štetu na drugom mjestu u organizmu) nego njihov učinak počiva na posve drugim osnovama: ona naime dovode organizam u dispoziciju da se sam obrani od bolesti. Stoga se homeopatija naziva i regulacijskom terapijom jer ne djeluje na pojedinačne organe ili pojedinačne simptome kako bi ih eliminirala, nego uvijek na cijeloga čovjeka na svim razinama. Tako možemo reći da homeopatija u pravom smislu riječi is-c(i)jel-juje, kako i sama riječ is-c(i)jel-jenje ukazuje da se tu radi o nekakvoj cijelosti i cjelovitosti, odnosno uključuje u sebi kako tjelesnu tako i duhovno-duševnu razinu.

Težište klasične homeopatije: kronične bolesti

Klasična homeopatija posebno je uspješna u liječenju kroničnih bolesti (mijazmička homeopatija), odnosno dugotrajnih ili naslijeđenih bolesti (npr. reumatska oboljenja, bronhijalna astma ...)

Kod kroničnih bolesti homeopatska se terapija sastoji od detaljne homeopatske anamneze, te analize slučaja kojom se treba odabrati individualno sredstvo, i to na temelju cjelokupnosti simptoma a ne po kliničkom nazivu bolesti. Cjelokupnost simptoma obuhvata pored individualnih simptoma koji su prisutni kod određene bolesti i sve ostale simptome i manifestacije u tijelu koje nisu direktno vezane za dotičnu bolest, kao i sve simptome i manifestacije na emocionalnoj i mentalnoj razini.

Nakon anamneze slijedi onaj za pacijenta nevidljivi dio posla: simptomi se individualiziraju, hijerarhiziraju, traže u repertoriju, rezultati hijerarhiziranja se vrednuju kako bi se konačno došlo do sredstva čija se potencija i način doziranja usklađuju sa samim slučajem. Samo na osnovi ovoga točno određenog postupka postiže se klasično-homeopatska terapija „lege artis“ (sukladno propisima za ovu metodu liječenja).

U homeopatiji su se od Hahnemannovih vremena do danas razvili različiti pravci s različitim metodološkim pristupima. Neki od njih se pridržavaju osnovnih principa koje je postavio Hahnemann i njegovi neposredni sljedbenici pa se stoga mogu i nazvati klasičnim homeopatima. Dosta je, međutim, rasprostranjena, i "instant homeopatija" (kako je ja nazivam) koja osim svoga naziva nema puno sličnosti sa pravom klasičnom homeopatijom, niti uopće s homeopatijom. Za razliku od paušalnog izdavanja „kuglica“, gdje se primjerice za kašalj uvijek propisuje isto sredstvo klasični homeopat tretira kašalj (kao i bilo koju drugu tegobu) samo na osnovi individualnih simptoma. Klasičnom se homeopatijom u tom smislu ne mogu nazvati ni tretmani s više sredstava istovremeno ili s tzv. kompleksnim sredstvima.