Klasična homeopatija

„Želiš li liječiti blago, brzo, sigurno i trajno, kod svake bolesti izaberi sredstvo koje kao takvo može izazvati tegobe slične onim koje treba liječiti!“ (Hahnemann, predgovor „Organonu“) To je klasični zakon sličnosti u homeopatiji.

Ako se bolesnom organizmu – u okviru njegove reaktivne sposobnosti  -  da podražaj koji je sličan njegovoj bolesti, aktivira se njegova sposobnost samoiscjeljivanja. Time se otvara put do izlječenja. Samo, dakle, sredstvo koje je u stanju proizvesti iste simptome može izliječiti iste te simptome kod bolesnog čovjeka. Dakle, slično se liječi sličnim (similia similibus curentur). To temeljno načelo sličnosti susreće se i u drugim terapeutskim metodama.

Tako se i Kneippova hidroterapija smatra nespecifičnom podražajnom terapijom. Hladna voda djeluje tako što izaziva kratkotrajno skupljanje mišića i osjećaj utrnutosti. Upravo kod tegoba koje pokazuju takvu simptomatiku primjenjuje se Kneippova terapija hladnom vodom i u tom smislu ona djeluje homeopatski.

Također je često iskustvo da tješenje nije uvijek od pomoći. Već su stari Grci koristili tragediju kao terapeutsko sredstvo, što danas svoj nastavak nalazi u psihodrami. Upravo se paradoksalna intervencija, kao vid konfrontacije sa patološkim obrascima ponašanja i mišljenja, pokazuje učinkovita za dugoročno mijenjanje tih obrazaca.

Hahnemann u Organonu navodi čitav niz primjera iz svakodnevnog života koji zakon sličnosti pokazuju kao zakonitost života. Tako kaže da će tuga i žalost biti istjerani iz duše ako se susretnu s većom tugom i žalosti kod drugih (Organon §26).